Pamplona #1 – San Fermin

Kad živite u Barceloni svaki dan se neki vrag događa pa malo šta privlači posebnu pažnju. Svaki vikend su utakmice liga prvaka raznih sportova, koncerti su svako malo, a razni festivali, fešte i partyji su gotovo svakodnevica. Međutim, ima jedna stvar koja čak i među Španjolcima privlači posebno puno pozornosti. To je Pamplona i taj njen festival San Fermin, koji se svake godine odvija od 6. do 14. srpnja. Nekih par tjedana prije svi počnu komentirat i radit razne planove. Ka većina ljudi ja san prije, neupućen, mislia da se tu radi samo o trčanju pred bikovima pa čak i bia malo skeptičan prema odlasku. Tad san bia u krivu skoro ka kad san lani prognozira borbu Hajduka za naslov.

Sva srića pa me je Cristofer, polu-Španjolac polu-Iranac, koji je rođeni Madriđanin počea na vrime nagovarat da moramo za vikend otić tamo. Tako je i spomenia da u grad veličine Splita (200 000 ljudi) dođe priko milijun ljudi za vrime San Fermina. Otprilike ka da jedno deset Ultri istovremeno dođe u Split. A još virujte da Španjolci znaju feštat. Tako da ne treba posebno isticat da svi ti gosti praktično 24 sata dnevno žive na sangriji, vinu i calimochu (ilitiga bambus po naški – vino i coca-cola), koji se pije i proliva na sve strane, a sve u apsolutno pozitivnom duhu. Kako me nikad nije tribalo posebno nagovarat za ić negdi di se spominju poveće količine vina, prista san misleći da će se radit o običnoj malo većoj fešti.

Naravno, kad spomenete materi i curi da idete u Pamplonu, slijedi bujica kombiniranih prijetnji i molbi da vam ne padne napamet trčat isprid bikova. Mada, moran priznat da se u početku i meni to nije činilo ka baš neka ideja. Pogotovo nakon šta je cimer Englez, ljut šta ne može ić jer nije na vrime radia na svojoj disertaciji, po cile dane pušta videe ljudi koje u Pamploni bikovi nabijaju na rogove. Uzimajući to sve u obzir odlučia san u maniri odvjetnika dat obećanje na Whatsapp call svima da neću trčat, al preciznim ričima tako da zapravo ne kažen ništa. Nešto ala: „Neću trčat nepripremljen ni nikakvu opasnu rutu.“ Kad je to rezultiralo još gorim prijetnjama, korigira san u nešto ala: „Sigurno neću trčat baš ispred bikova.“ Međutim, zna san da mi vrag neće dat mira, a tad još nisam ni ima pojma koliko Pamplona uvuče ljude u svoj ritam lude fieste te zašto je čak i jedan Ernest Hemingway bia toliko fasciniran Pamplonom da je dolazia svake godine, a bome i smjestia tu radnju u nekoliko knjiga.

Kako je tih dana lakše nać suca koji bi prihvatia poziv na ručak u Stobreč, nego smještaj u Pamploni, spas smo još jednom potražili u Couchsurfingu. Svjesni da od milijun gostiju njih makar 10 000 šalje Couchsurfing zahtjeve, nismo se previše nadali, ali ipak smo odlučili poslat ih par. Ka i uvik dobili smo ugodno iznenađenje u vidu dva prihvaćena zahtjeva. Jedan je bia od tipa od 40-ak godina koji je djelova prilično mirno i malo štreberski, a drugi od tipa od nekih 28 godina koji je djelova malo luđe. Kako smo zaključili da u Pamplonu ionako idemo napravit totalnu štetu, odlučili smo birat luđeg tipa. Ono šta smo tražili smo i dobili, i to s kamatama. Od trenutka kad smo se  zaputili put Pamplone, Cris iz Madrida i ja iz Barcelone, svi ljudi s kojima smo se susreli su bili totalni luđaci. Neki ka šta će bit naš domaćin Javi, pozitivni, a neki o kojima ćemo posli, pa u najmanju ruku posebni.

Otiša san Blablacarom iz Barce s ekipon simpatičnih Katalonaca koji su svoj odlazak isplanirali prije pola godine i tad rezervirali praktički zadnja mista u hostelima. Inače, Pamplona se nalazi u regiji Navarra čiji je i najveći grad. Kulturološki dijeli dosta stvari s Baskijom, koja je najbliži susjed, a i dobar dio povijesti im je zajednički te se smatra i dijelom šire Baskije. Danas su službeni jezici u Pamploni, kao i cijeloj Navarri, baskijski i španjolski. Kako san doša dosta prije Crisa, ima san dosta vremena da sam napravim đir po gradu. Odma čim dođete u Pamplonu za vrime San Fermina, zateče vas prizor na ulicama. Apsolutno svi nose bijela odijela s crvenim pojasevima i maramama, od dice u kolicima do staraca. Najbolje od svega je šta su svi apsolutno ludi i veseli. Ka da za vrime San Fermina svih usiše ta atmosfera. Zaista, ima nešto u Španjolcima i njihovoj kulturi, možda da parafraziram Hemingwaya koji je reka da je Španjolska i pogotovo Navarra i Pamplona „jedino misto na svitu di je moderna tehnologija uspila postić suživot sa ljudskom prirodom“. Tribalo mi je sat vrimena da povirujem sam sebi kako je moguće da se toliko ljudi uspilo nabit u taj gradić. Zamislite samo Split u koji naglo dođe milijun ljudi i to svi u bilo-crveno. Naravno, ka pravi Splićanin, prva stvar koju san učinia je bilo otić do glavnog trga i popit kavu za slegnit dojmove. To je ionako najbolja ideja, iz iskustva, bili vi u San Salvadoru, Casablanci, Kievu ili Pamploni. Uvik si pametniji nakon kave. Doduše, odma mi je i trostruka normalna cijena kave dala do znanja da su festivalske cijene na snazi.

Nakon šta san napravia đir po svim ulicama s rute trčanja te priko jedne od najvećih arena u Španjolskoj, doša san do samog početka rute di čak ima prometni znak koji upozorava da se tu puštaju bikovi, svaki dan San Fermina ujutro u osam. Tad mi je došlo do glave da je to trčanje stvarno, a ne neka stvar iz filma. U daljnjem razmišljanju oko toga prekinia me domaćin koji je zva da se nađemo. Skupia me s auton, i od momenta kad san uša nije sta pričat nekih 5 min. Odma san skužia da je tip totalno hiperaktivan. Al na super prijateljski i opušten način. Krenia je s pričon kako idemo odma kupit meni bilo-crvenu robu i onda hrpu vina, cole i sangrie da budemo spremni za večeras. Sve u svemu, tip se činia totalno lud. Zato je i bilo malo šokantno kad mi je reka da zapravo radi ka policajac, i da je taman sinoć odradia smjenu prepunu tučnjava i incidenata, kao i odvlačenja polupijanih ljudi sa staze prije puštanja bikova. Reka je da mu je sad slobodan dan i da se želi nać na drugoj strani priče od sinoć. Zbog cjelokupnog dojma, na prvu nisan moga virovat da bi neko njemu da dozvolu da bude policajac, al eto.

Sačekali smo Cristofera, i onda se zaputili u stan pripremit za noć fieste na španjolski način koja bi trebala kulminirat trčanjem pred bikovima ujutro u osam…