Kuba #1 – Filozofiranje, uragan i plaže

Ne znam jel se to samo meni čini ili praktički nema nikoga da nije reka u zadnjih par godina makar jednom:  „Triba otić na Kubu dok je Castro živ“? Da bi se ta rečenica nekoliko godina kasnije, nakon Fidelove smrti, adaptirala u: „Triba otić na Kubu makar dok je Raul živ“.

Puno stereotipnih priča okružuje taj relativno mali Karipski otok. Za dosta ljudi je to oličenje raja na zemlji, male zemlje sretnih i nasmijanih ljudi, ali i ponosne zemlje koja je na više načina pokazala srednji prst većem dijelu svijeta. Kad vidite kako moderni politički vođe trče po mišljenje u razne centre moći, teško je ne imat simpatije prema tom epskom dišpetu. S druge strane, za gotovo jednak broj ljudi to je i dalje zemlja diktature, ograničenih osobnih sloboda i popriličnih nelogičnosti koje nužno proizlaze iz takvog sustava. Kako su sjećanja na razne oblika diktatura i dalje svježa u većem dijelu Europe, nije teško razumit ni takav pogled na stvari.

Dakle, ka i obično ne preostaje ništa drugo nego otić sam na lice mista i kroz razgovore sa različitim tipom ljudi sam skužit šta je prava istina, o čemu ćemo dosta pričat u narednim kolumnama. Bit će tu priča o ljudima koji žive bez materijalnih briga te potpomognuti turizmom priušte sebi tu i tamo i kakav luksuz, ali i ljudi frustriranih time šta ne mogu nikako napustit zemlju, ili činjenicom da im rad i zalaganje ne mogu donijeti ništa više od minimuma.

Pozicija te male kompleksne zemlje je takva da se već u doba kolonizacije Kuba nametnula kao centar Kariba. Kad zamišljate scene iz raznih gusarskih romana i filmova, Havana je vjerojatno stvarni grad koji je najviše odgovara opisima. Koliko je bila razvijena, dovoljno govori i činjenica da je tadašnje najmodernije španjolsko brodogradilište, gdje je između ostalog i izgrađen najveći drveni bojni brod, upravo u Havani. Novija povijest započinje Kubanskom revolucijom od 1953. do 1959. u kojoj su revolucionari predvođeni Fidelom Castrom, Ernestom Che Guevarom i Camillom Cienfuegosom srušili diktatora Fulgencia Batistu, podržanog od Amerikanaca.

Međutim, osim šta se Kuba nalazi na odličnom geostrateškom položaju, nalazi se istovremeno i na direktnoj putanja većine uragana koji se formiraju nad Atlantskim oceanom te putuju na zapad „hraneći“ se energijom iz oceana te onda udru punom snagom direkt na sjeverne Karibe šta uključuje Kubu. Jednom takvom uraganu, konkretno Irmi, moram zahvalit i za svoj put na Kubu. Nakon šta je krajem ovog lita uragan Irma proša Karibima, iza sebe je ostavia totalno uništenje u susjednom Portoriku a i Florida nije ostala neokrznuta. Prošla je i Irma preko Kube, ali višegodišnje iskustvo sa uraganima, kvalitetna gradnja te sustav koji u takvim situacijama začuđujuće dobro funkcionira je omogućilo Kubancima da relativno bezbolno prežive i taj uragan. E, sad ovo inženjersko mudrovanje je možda meni poznato ali većini turista, a pogotovo onima iz Kanade, Amerike i sl. zemalja i nije baš.

Kako je većina potencijalnih turista Kubu odmah nakon prolaska Irme zamišljala kao apokaliptično mjesto, Thomson Airways je u očaju spustila cijenu povratne karte iz Londona za prvi let iza uragana na doslovno 2500kn. Osim te baš rekordno niske cijene za put na Kubu, nije teško padalo ni to šta je avion bia poluprazan, otprilike jedan čovik na 6 sidala. Znači da se za vrime leta možeš ispružit priko 3 sidala i spavat ka beba, a ujedno i pilat stjuardese za repete svakog obroka. Sve u svemu, sigurno provest put bolje nego u prosječnoj business klasi. Nemojte samo sad pomislit kako se pokvareno okorištavam ljudskom nesrećom. Naravno da bi bilo bolje da nije bilo uragana a ja skuplje platia kartu za Kubu, al to je nešto na šta ionako ne možemo utjecat, a kad već vidite kartu za Kubu za 2500kn šta drugo nego uzet je.

Možda je avionska karta jeftina, al šta je sa smještajem na Kubi? Nažalost Couchsurfing je praktički zabranjen, iz razloga šta svi ljudi moraju prijavit goste i platit nešto ala boravišnu taksu na njih, a na Kubi nije baš za zajebavat se sa zakonom… Naravno postoje i hoteli koji su izrazito skupi, ali ako idete na Kubu a mislite stat u hotelu očito radite nešto krivo. Dakle, jedina prava opcija je privatni smještaj poznatiji ka „Casa particular“. Ako casu particular tražite na licu mista, nećete baš prejeftino proć, ali je zato tu Airbnb. Da – Airbnb, jer virovali ili ne, i u zemljama di nema baš previše interneta ka šta je Kuba, ljudi se uvik snađu kad je zarada u pitanju. Dobra je stvar šta je upravo na Kubi najjeftiniji Airbnb koji san igdi u svitu susrea. S tim da imate na umu da je uragan sigurno i tome pridonia.

Da ne bi stvari zvučale prejednostavno, treba imat na umu da je Kuba i dalje pod blokadom Amerike. Kako je Airbnb američka kompanija, neće funkcionirat unutar Kube ako ste stranac. Tako da triba na mobitel instalirat jednostavan VPN, koji će simulirat da ste u nekoj drugoj državi, i onda funkcionira bez problema. Nemojte da vas zbune tehnički pojmovi, VPN je danas dovoljno jednostavan da ga svaka baba može koristit.

Kako smo letili za Varadero, poznato turističko odredište, prvi smještaj smo našli u Santa Marti, malom gradiću odmah do Varadera da bismo izbjegli „tourist trapove“, kojih, virujte mi, na  Kubi ne manjka. Čim sletite odma svatite da se nalazite u generalno siromašnoj državi. Loše stanje piste i zgrade aerodroma bode oči, ali bome bodu oči i službenice na kontroli putovnica. Da budemo korektni prvo citirajmo generala Rojsa: „nema ružnih žena, postoje dobre i bolje“. E, pa ovih 5 policajki na kontrolama putovnica definitivno sve spadaju u gornji razred „boljih“.

S druge strane kontrole nas je dočekala autom Irenie, prva domaćica iz Santa Marte. Dok smo se vozili put kuće, prvi dojam Kube stvarno jest filmski. Na širokoj autocesti je malo auta, ali kad neko prođe uglavnom je ili stara Lada ili neko staro američko. Tu i tamo neko novije kinesko ili korejsko auto. Putem prolazimo kraj ogromne pješčane plaže, za koju nam je Irenie rekla da je nova plaža. Doslovno nova, jer su prije uragana tu bile samo stine, a sad je tu plaža dugačka gotovo kilometar. Teško je zamislit o kojim se uopće silama radi i odakle je uopće donia sav taj pijesak. Istovremeno nam je objasnila kako su Kubanci dobro uigrani za uragane. Preko 2 milijuna ljudi je evakuirano u unutrašnjost, a po povratku, štete su bile minimalne jer su gotovo sve zgrade armiranobetonske ili zidane sa serklažima.

Istina je da je u tom pogledu Kuba jako funkcionalna. Doduše, kad vam bilo koji Kubanac ili Kubanka priča o stanju u zemlji, triba sagledat prvo njegovu perspektivu. Naprimjer, triba imat na umu da Irenie živi znatno iznad standarda ostatka Kube. Ka prvo, živi od turizma/iznajmljivanja, a ka drugo muž joj je Talijan pa ima priliv deviza za razliku od ostalih. Uskoro ćemo vidit da standard Kubanaca zapravo direktno i ovisi o prilivu novaca ili od turizma ili od rodbine, a sve to onda i formira njihov pogled na samu Kubu. Prava slika Kube se počinje naslućivat već po prvom dolasku u Santa Martu.

Ako zamišljate Kubance kako samo plešu salsu po ulici, u krivu ste – prava slika je cilo misto okupljeno oko jedinog izvora interneta u cilom mistu – hotspota usrid parka i kioska sa bonovima za internet. To je šta se tiče Santa Marte, a usporedit je triba sa Varaderom di smo išli idućih dana, i di zapravo u turizmu radi većina ljudi koji u Santa Marti žive…