Brazil #3 – Oružje, arhitektura i priroda

Prijateljica Sabika mi je u više navrata spominjala da se obavezno javim Blackyu kada dođem u Rio. Blacky je odrastao u faveli i rano se počeo baviti muzikom, slikanjem, crtanjem i grafitima. S vremenom je postao poprilično dobar i poznat graffiti artist, što ga često odvede i na razne festivale po Europi, gdje je i upoznao Sabiku. Iako sada već relativno poznat, te iako već dugo vremena ne živi u faveli, posao ga i dalje često odvede tamo. Grafiti su općenito dosta popularni u samome Brazilu, a naročito u favelama. Obično su naručitelji lokalni poduzetnici kojima treba reklama, ali često i lokalni bossovi koji rado vide grafite u čast svoje bande ili pak u čast nekog poginulog pripadnika.

Nakon šta upoznaš Blackya, stvarno ti ne triba dugo da se osjećaš ka da ga znaš već dugo, odma vidiš kad je neko „lagan“ i opušten. Nakon upoznavanja, zaputili smo se prema faveli „Parque dos Missoes“ na sjeveru grada. Autom smo došli do prve barikade i tu parkirali. Barikade su formirane od svakakvog otpada, bačava napunjenih pijeskom i šljunkom te improviziranih hrpa betona. Radi se o barikadama koje sprječavaju nagli upad policijskih kombija i kamiona, te tako omogućavaju lokalnoj ekipi da se pripremi za potencijalan upad „caveira“, ilitiga BOPE-a, proslavljenog u filmu Tropa de Elite.

Kaže Blacky da smo mogli ući i sa „lokalnom“ šifrom, tj. da on na točno poznat način „blica“ ili zatrubi nakon čega bi došli provjerit tko je i pustili nas, al da je ovako jednostavnije, pogotovo šta sam im ja nepoznat. Tako da smo parkirali i zaputili se dalje lagano pješke. Jedini savjet koji mi je Blacky da je: „kad vidiš ljude sa oružjem, samo se ponašaj ka da je to nešto najnormalnije, nemoj da vide da se osjećaš nervozno ili prepadnuto“. Srića je da je sam Blacky baš tip koji zrači sa opuštenošću, ili možda po splitski bolje rečeno sa „bolimekurac“ stavom pa i nije bilo potrebe za nekom nervozom. Isto tako je naglasia da je svakakvo fotografiranje zabranjeno. Na to su paranoični zbog straha da netko ne slikaje za BOPE ili protivničku bandu. Iako se meni to čini suvišno danas u doba dronova, triba imat na umu da se vjerojatno ne radi baš o najrazumnijim ljudima na planeti.

Nakon šta smo prošetali kroz barikade, uskoro smo došli do prve etape osiguranja. Čine ga nekoliko tipova sa puškama, pištoljima i walkie-talkieima. Blackya očito svi dobro znaju jer su se odma svi razveselili kad su ga vidili i izgrilili se uz komentare „di si Blacky brate“. Pitali su ga da li je danas u planu neki grafit, na šta im je on objasnia da danas nije tu radno nego da vodi prijatelja iz Hrvatske, al da će se isto sastat sa vlasnikom lokalne teretane koji je spominja da bi tia neki grafit na vanjskom zidu. Nakon šta smo prošli prvi prsten, oni su dojavili onima na drugom prstenu da smo provjereni i da smo ok, al s obzirom da su se i ovi svi izgrlili sa Blackyem, to je očito bilo suvišno.

Jedanput kad uđeš unutra u favelu, ka i svugdi na svitu, postoje siromašniji dijelovi sa raspadajućim kolibama (di san čak smia i napravit brzinski selfie), pa do bogatijih dijelova di se nađe i koje dobro auto parkirano isprid. Možete otprilike pretpostavit kome to pripada. Mi smo napravili đir svuda i onda stali na ručak u lokalni restorančić. Cila ekipa se odma skupila iz znatiželje jer, kako to nije baš neka turistička favela ka onih par u centru, i nisu baš vidili često strance tu. Nakon prvog klasičnog razgovora o Modriću i Rakitiću i mog objašnjavanja zašto je nas zapravo sve manje briga za reprezentaciju – bacili smo se i na neke ozbiljnije teme. Dalo se lipo popričat jer je vlasnik restorana neko vrime radia u Paragvaju pa je priča gotovo savršen Španjolski. Tako smo mogli lipo pričat na španjolskom a ne na nekom španjolsko-portugalskom sa kojim san se inače boria u Brazilu. Osim njega tu je bia i Wagner, lik od nekih 23 godina, na 5. godini aeronautike, koji će ako sve bude OK, uskoro bit pilot. Kako piloti moraju pričat engleski, on je čak solidno natuca neke osnove engleskog.

Bitno je svatit da u favelama, iako pod kontrolom lokalnog boss-a, zapravo ka svugdi drugdje na svitu, žive svi profili ljudi. Od onih koji se ujutro obuku u odijelu i odu na posal u centar pa se posli vrate, do studenata aeronautike ka Wagner, pa do raznih sitnih kriminalaca. Kako tu baš i nije bilo previše stranaca, baš su se potrudili skuvat sva brazilska nacionalna jela pa san mora pojest doslovno peterostruki ručak. Iako su cijene tu pet puta manje nego u centru, oni su nas naravno počastili kako ručkom tako i pivama posli. Bila je tu i sasvim zgodna kćer vlasnika restorana, ali nije baš uputno bilo je puno gledat. Kako je Blacky kasnije reka – kako je zapravo naš prijatelj naučia španjolski zbog posla u Paragvaju? Naime, bia je jedan od glavnih članova kartela koji je tamo bia poslom. Kasnije se preobratia, posta pastor u evangeličkoj crkvi i uspia povuć iz posla i otvorit restoran, samo zato šta je bia toliko visoko u hijerarhiji da mu je boss najbolji prijatelj pa se moga laganini izvuć. U svakom slučaju, bia je prije nezgodan tip, pa svakako nije netko čiju kćer želite gledat.

Napravili smo još malo đir po faveli, pa san se sa vrimenon i ja skroz navika na ljude koji sa oružjem šetaju okolo. Blacky je usput dogovoria posal sa vlasnikom teretane, pa je spojia ugodno sa korisnim. Napravili smo tih dana đir kroz još puno sličnih kvartova Ria, ali recimo u općenito poznatu Rochinu nismo ulazili. Kako je Blacky objasnia, tamo je upravo na djelu najopasniji scenarij. U sklopu pacifikacije uletia je BOPE i dotadašnjeg boss-a koji je bia biznismen i oštro kažnjava krađe, silovanja i napade, strpa u zatvor. Naravno kad obezglaviš favelu, oni izaberu novog boss-a i to obično ratobornijeg, koji je dosta „olabavia“ prethodna pravila i još uz to nametnia reket, što je presedan u upravljanju favelama. Naime, brazilske bande u pravilu imaju konstruktivnije izvore prihoda od reketa lokalnog stanovništva. Kako velikom dijelu stanovništva nisu dobro legla nova pravila, izbia je građanski rat između zagovaratelja novog i starog boss-a. Ka reakciju na to je opet uletia BOPE, te novog boss-a također pospremia u zatvor, al to nije stabiliziralo situaciju. Tako je momentalno u Rochini opći rat između 2 frakcije te dodatno još vojske i policije, a pucnjave svakodnevne. Kako je Blacky dobro poznava onog prvog boss-a, to je bia još i dodatan razlog da tamo ne lutamo previše.

Otišli smo i do gradića Niteroi-a nasuprot Ria, poznatog po zgradi muzeja moderne umjetnosti dizajnirane od strane Oscara Niemeyer-a. Isto tako smo se skupa sa Blackyevom ženom i rođakom zaletili i do lokalnog parka prirode, uru vrimena vožnje od grada, di moš uživat u skroz divljim brzacima i prirodnom jacuzziju i masažama. Eto to je Rio, jedno do drugog favele, oružje, čuda prirode i arhitekture. Cidade Maravilhosa bez pretjerivanja.