Island #2 – Prirodni jacuzzi, bura, kitovo meso i Aurora

Svi znamo da je Island pun termalnih izvora. Nije ni čudo s obzirom da kroz cilu zemlju prolazi procijep između dvi velike tektonske ploče (Sjevernoameričke i Euroazijske). E sad, za većinu tih geotermalnih izvora vas pošteno oderu u startu sa ulaznicom od 50-ak €, a onda se još uz sve to unutra morate gužvat sa debelim Ircima i Britancima. Kako evidentno nisan fan debelih Britanaca i Iraca, a i Brački korijeni zabranjuju plaćanje nečega šta nije apsolutno nužno 50€, ostaje nać alternativu. Alternativa se ukazala sama od sebe, kad nan je domaćin Marcin reka da ima ludilo skriveni „prirodni jacuzzi“, popularan kod domaćih, i to kraj vodopada na samom sjeveru Islanda.

Upute za doć do spomenutog su izgledale otprilike ovako: „voziš kroz Akrahreppur i kad prođeš crkvu, nakon 200m skreneš livo na makadam. Onda voziš 10 min po makadamu dok ne dođeš do staje sa konjima i onda tu skreneš desno na još lošiji makadam. Cesta je tu baš loša, al ionako si sa rent-a-carom, jebe te se. Onda voziš 5 minuta dok ne dođeš do ograde za ovce. Otvoriš vrata, prođeš, zatvoriš posli obavezno i voziš do kraja ceste još 5 minuti. Onda parkiraš auto i hodaš prema zvuku vodopada.“

Nakon 7-8 sati vožnje po zaleđenim cestama iz smjera Reykjavika prema Akureyriu, eto Alejandra i mene di slijedimo spomenute upute. Doduše, već je ponoć, vanka je minus osam i usrid ničega smo. Imaš osjećaj ka da nigdi nema žive duše u krugu 50 kilometara. Došli smo do zadnje postaje po uputama i po mrklom mraku krenili hodat prema zvuku vodopada. Čudan osjećaj, na sjeveru Islanda, po mrklom mraku, poluizgubljen tražiš nešto po zvuku. Iako su svi instinkti govorili da se vratimo u auto, nakon 10 minuti bauljanja smo došli do stvarno impresivnog prizora vodopada koji izvire iz nekakvog ledenjaka ili čega već. I odma 50 metara uzvodno, točno kako i opisan, ograđen bazenčić. Vanka minus osam i vitar, a unutra ugodnih +30. Uskočiš unutra i onda ti je samo problem šta ti se kosa ledi i kako nać poziciju da ti šta manje tijela bude van vode. Baš savršeno misto.

Jedini problem, osim toga da san tu sa prijateljem Meksikancem a ne sa nekom pripadnicom ljepšeg spola, je taj šta u jednom trenu triba izać. Zaboravia san spomenit da je još u međuvremenu pada i snig pa nan je roba bila skroz mokra. Izletia san prvi, odlučan da to na balkanski način preživim sa stisnutim zubima, al moš mislit – kad je još zapuva vitar završia san u teškom šoku. Sitia se Bear Gryllsa i njegove tehnike da se u takvim uvjetima radi sklekove, i znate šta, mogu van reć da je itekako pomoglo. Brzinski smo se obukli i odsprintali do auta, raspalili grijanje i tresli se još jedno 15 minuti prije nego smo došli sebi. Zamislite samo scenu di u tri ujutro Meksikanac i Hrvat polugoli trče kroz neku pripizdinu na sjeveru Islanda.

Iako smo već imali bookiran Airbnb u Akrueyriu, morali smo stat sa strane ceste za spavat. Već je bilo skoro 5 sati ujutro, a realno i odmoran nisan baš ekspert za vožnju po ledu. E sad, jedini način za ne smrznit se je spavat uz upaljeno auto i grijanje. Svi znamo da se to ne radi u zatvorenom, ali šta je sa spavanjem vanka? Brzinsko googlanje je dalo odgovor na to da nije opasno spavat uz upaljen motora vanka, ako se provjeri auspuh da nije pun sniga, inače se može dogodit isti efekt ka u zatvorenom. Izaša san i provjeria auspuh, očistia ga skroz od sniga i bacia se na spavanje. Probudili smo se ujutro sa auto zametenim u snig i odvezli još uru do Akrueyria, najvećeg grada na sjeveru Islanda. Stigli smo i do Airbnb-a taman uru vrimena prije checkout-a, taman za istuširat se. Nakon toga smo se utaborili u lokalni kafić. Valjda je to zbog splitskih gena, da mi u bilo kojen dijelu svita ništa nije problem, ako iman makar jednom u par dana priliku utaborit se u kafić sa dobrom kavom i restartat. Primjetia bi i da u spomenutom kafiću nisu baš razmišljali previše prilikom dizajna kolača.

Ka šta smo već spomenili prije, najznačajnija ekonomska grana na Islandu je ribarstvo. Između ostaloga, tradicionalnu su poznati i po izlovu kitova. Ljubitelji životinja će se apsolutno zgrozit na to, al kad smo već bili u Akrueyriu morali smo probat i kitovo meso. To se pokazalo teže nego šta bi čovik pomislia, jer su nan u dosta restorana rekli kako su makli to iz meni-a zbog previše pritiska raznih udruga. Ipak smo na kraju našli, i mogu van reć da je ludilo okus.

Jedina stvar koja nam je je ostala je i treću noć zaredom pratit interaktivne mape i lovit Auroru borealis. E sad kako to funkcionira: ovisno o dijelu godine ima više ili manje statističke šanse da će bit koja sunčeva baklja. Ono na šta se može utjecat je da se uživo prati mape oblaka nad Islandom i vozi u smjeru di bi tribalo bit „čisto“. To zvuči lakše nego šta je, jer je na Islandu većinu vrimena oblačno, a i oblaci putuju velikom brzinom tako da stvarno triba pratit prognozu od ure do ure. Odvozili smo opet pola otoka sljedeći live mape, i kampirali na mistima i čekali, ali uzalud. Iako smo uspjeli izbjeć oblake i čekat na dobrim mistima, uz sve to za vidit polarna svitla još triba imat i sriće. Isto tako , treći misec nije idealan, kažu da je najbolje između devetog i prvog miseca.

Nakon još jedne noći neuspješnog hvatanja Aurore, odvezli smo se direktno na aerodrom da iskrcam Alejandra. Bia san preumoran za nastavit do Marcina, a i već se navika na spavanje u autu, pa san samo zakomia na parkingu aerodroma. Kad eto ti nakon uru vrimena Alejandra nazad. Let otkazan. Možda se sićate natpisa o bankrotu WOW-aira od prije misec dana? E pa to je točno i Alejandrov let. Tako smo se oboje vratili nazad do domaćina. Srića, ja san ima Easyjet idući dan a ne Wow-air… Alejandro je zaglavia samo još jedan dan, ali druga Marcinova gošća, sasvim slučajno također Meksikanka je na kraju kod njega ostala još dva tjedna.

Sve u svemu, Island je baš specifična zemlja, apsolutno vridna za zaletit se, pogotovo sa svim novim jeftinim letovima. Nevjerojatno koliko prirodnih čuda ima nakrcano na toliko malom otoku. Doduše, cijene ne zaostaju za time, pa isto treba dva puta promislit prije ili se dobro organizirat i ponit hrpu hrane… Ili slijedit onih 200-300 tisuća Poljaka pa poslom na Island …