{"id":841,"date":"2015-06-26T21:59:19","date_gmt":"2015-06-26T21:59:19","guid":{"rendered":"http:\/\/igadventures.com\/?p=841"},"modified":"2018-04-14T15:15:32","modified_gmt":"2018-04-14T15:15:32","slug":"maroko-iii-baywatch-casablanca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/igadventures.com\/index.php\/2015\/06\/26\/maroko-iii-baywatch-casablanca\/","title":{"rendered":"Maroko #3 – Baywatch Casablanca"},"content":{"rendered":"

Kad je do\u0161lo vrime za krenit dalje, kupili smo karte za bus prikladnog imena\u00a0Mourassalate Haha<\/em>iz Essaouire za Casablancu. Iako je vo\u017enja tribala trajat 6 uri, zahvaljuju\u0107i voza\u010du kojemu se o\u010dito negdi \u017eurilo, prestizali smo sve \u017eivo,\u00a0od motorista do sportskih auta, i stigli nekih uru vrimena ranije sretni \u0161ta smo jo\u0161 uvik \u017eivi.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Razlika izme\u0111u Casablance i recimo, Marrakecha, je vidljiva odma na prvi pogled. Crvenkasti pustinjski pijesak i zamotane \u017eene su zaminili nizovi barova i klubova koji se prote\u017eu uz duga\u010dke pje\u0161\u010dane pla\u017ee. Casablanca je sa svojih 3,1 milijuna stanovnika najve\u0107i grad Maroka, glavna atlantska luka i nedvojbeno ekonomsko sredi\u0161te. I dalje se ne radi o gradu iti pribli\u017eno \u201eslobodnom\u201c ka u Europi, ali svakako je malo opu\u0161tenija \u201eklima\u201c u zraku. Ime Casablanca je posebno postalo poznato po istoimenon filmu iz 1942. s Humphreyem Bogartom i Ingrid Bergman u glavnim ulogama. Iako Casablanca iz filma ne sli\u010di puno (tj. uop\u0107e) dana\u0161njoj, film se ka pravi klasik svakako isplati pogledat.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Nas je u Casablanci do\u010dekala simpati\u010dna studentica ekonomije \u2013 Jihan i ugostila u stanu u kojem \u017eivi s materon. Mater je tradicionalna muslimanka koja ne napu\u0161ta ku\u0107u bez da je pokrivena i odra\u0111uje svih 5 dnevnih molitvi. Jihan je s druge strane, tipi\u010dna mlada muslimanka iz Casablance koja je vjernica i moli se s materon kad god mo\u017ee, po\u0161tuje Ramazan, ali s druge strane vodi relativno normalan \u017eivot di izlazi u klubove s prijateljima i radi vi\u0161e manje iste stvari ka i prosje\u010dan hrvatski student. Kako je manekenske gra\u0111e i svakako odudara od ostalih Marokanki, nekoliko kompanija joj je nudilo i snimanje reklama. Recimo Coca-Cola za velike plakate postavljene po Casablanci. Ona je unato\u010d dopu\u0161tenju matere iste odbila jer tako ne\u0161to nije u skladu s njenin svjetonazorom, iako bi novac koji bi dobila za to uvelike olak\u0161a \u017eivot njoj i materi.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Njih dvi su nas odlu\u010dile za ve\u010deru odvest na tipi\u010dan lokalni\u00a0food market<\/em>. Tamo su kupile meso u mesara i onda smo svi skupa oti\u0161li u \u201erestoran\u201c di zapravo donese\u0161 svoje meso i plati\u0161 da ti ga ispeku te naru\u010di\u0161 pi\u0107e kod njih. Radi se o u\u010destaloj praksi u Maroku, di je higijena prili\u010dno upitna, a ako ne \u017eelite ka ja\u00a0pojest ma\u010dji kebab<\/a>, najbolje kupit svoje meso u mesara i platit da vam ga ispeku.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Idu\u0107e jutro smo se Jihan, Elvis i ja zaletili do pla\u017ee. Njih dvi su mislile da nas ja odbacin njihovim Chevrolet Sparkom do pla\u017ee, s obzirom na to da san ionako ponia voza\u010dku. Meni bi bia ba\u0161 gu\u0161t tamo vozit, al san volan na kraju, na Elvisovo nagovaranja od straja da ne razbijen auto, ipak prepustia Jihaninoj materi. Mo\u017eda je bolje ne riskirat tu\u0111e, jer tamo nema nikakvih pravila u prometu. Naprimjer, kad ti je crveno, to se \u010desto tuma\u010di ka \u201euspori malo dok prolazi\u0161 kroz raskri\u017eje\u201c, a u kru\u017enon toku nije neobi\u010dno naletit na motorista koji vozi u suprotnom smjeru.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Ne\u0161to \u0161ta je tribalo bit opu\u0161teno kupanje i sun\u010danje se spleton sudbine pretvorilo u doga\u0111aj kojeg \u0107u se si\u0107at cili \u017eivot. Kako se radi o otvorenoj oceanskoj pla\u017ei, jedan za drugim dolaze valovi od kojih je svaki ve\u0107i od najve\u0107eg kojeg san ikad vidia u Splitu. Istovremeno, struje konstantno vuku na pu\u010dinu ka nekakva slabija rijeka. Zbog svega toga, iako su ljudi vanka na pijesku na\u010di\u010dkani ka mravi, u moru osim u pli\u0107aku, gotovo da nema nikoga. Ba\u0161 tip pla\u017ee koja je lipa samo na slikama, ne bi minja Ka\u0161une ni za jednu takvu.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Kako smo Elvis i ja dobri pliva\u010di, odlu\u010dili smo isto otplivat malo dalje. Odjendom je Elvis uo\u010dia \u017eensku koja je bila jo\u0161 dublje i koja ma\u0161e. Da buden iskren, da san bia ja sam,\u00a0ne bi je uop\u0107e obadava. Navika san na turiste koji ma\u0161u iz mora, a ona je ba\u0161 mahala ka da se nekom javlja na obali, opu\u0161teno i u ritmu. Na svu sri\u0107u, Elvisu vrag nije da mira pa je otpliva do nje. Uskoro san ga \u010dua kako se dere: \u201eIgaaa, Igaaa, ona se utapa!\u201c Odma san krenia plivat prema njima, \u010dude\u0107i se\u00a0kako neko ko se utapa mo\u017ee tako smireno mahat. Kako je Elvis iz Pazina i nije ba\u0161 odrasta kraj mora, nije bia dovoljno dobar pliva\u010d da se u takvim uvjetima bori s morem i jo\u0161 tegli \u017eensku na le\u0111ima pa je \u010deka mene da doplivan do njih. I to se predstavilo ka problem,\u00a0jer koliko god i\u0161a put njih, svako malo bi me val poklopia i odbacia par metara u stranu. Jedva san ih se dokopa. Op\u0107enito, u takvon moru se mo\u0161 kretat generalno u nekom smjeru, al da \u0107e\u0161 to\u010dno do\u0107 do neke to\u010dke \u2013 te\u0161ko. Nakon par minuti borbe napokon smo se uspili srest.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\n
\n

Elvis, koji ju je dotad dr\u017ea iznad vode ju je preda meni. Tad san sku\u017eia da nas je svo to vrime dok san pliva do njih, more konstantno nosilo prema pu\u010dini. Sad smo ve\u0107 bili toliko daleko da su se ljudi na pla\u017ei nazirali samo ka neke to\u010dkice u daljini. Drugi problem je bia ono \u0161ta uvik govore u serijama na National Geographicu i Discoveryju. Utopljenici su opasni za one koji ih poku\u0161avaju spasit i to san osjetia na vlastitoj ko\u017ei. Na\u00a0vlastitom vratu, to\u010dnije.<\/p>\n

\u201eNa\u0161u utopljenicu\u201c san poku\u0161ava smistit na le\u0111a da mogu plivat sa njon, ali ona u toj ciloj panici nije mogla do\u0107 sebi, uporno me poku\u0161avala \u0161ta \u010dvr\u0161\u0107e zgrabit;\u00a0rukama se objesila za moj vrat i stisla, toliko jako od cilog tog adrenalina da nisan moga disat. Kad san ve\u0107 mislia da \u0107u je morat udrit \u0161akom i onda vu\u0107 do obale, uspila se nekako primirit. Kad sam se presta borit s njon, bilo je puno lak\u0161e borit se protiv same struje koja je vukla prema otvorenom oceanu. Lagano smo sjekli struju i za par smo minuti, koje su se parile ka godine, osjetili pijesak pod nogama.<\/p>\n

Na obali je brzo do\u0161la sebi. Ispri\u010dala nan je kako se zove Sofia, studentica je iz Maroka i bila je na te\u010daju surfanja koji je maloprije zavr\u0161ia. Mislila se malo okupat, al ju je odjednom more po\u010delo bez kontrole nosit put dubine i nije ni\u0161ta mogla u\u010dinit. Zahvaljivala nan je i uporno ponavljala da bi bila gotova da nije bilo nas. Nakon toga se oti\u0161la derat na slu\u017ebenog \u201espasioca\u201c, koji je za to vrime pia kavu u kafi\u0107u, a i da nije, pitanje je\u00a0bi li\u00a0uop\u0107e uspia do\u0107 do nje s obale. Sve u svemu, neo\u010dekivano spasiv\u0161i jedan \u017eivot, mi smo se vratili putovanju po Maroku\u2026<\/p>\n<\/div>\n<\/article>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kad je do\u0161lo vrime za krenit dalje, kupili smo karte za bus prikladnog imena\u00a0Mourassalate Hahaiz Essaouire za Casablancu. Iako je vo\u017enja tribala trajat 6 uri, zahvaljuju\u0107i voza\u010du kojemu se o\u010dito negdi \u017eurilo, prestizali smo sve \u017eivo,\u00a0od motorista do sportskih auta, i stigli nekih uru vrimena ranije sretni \u0161ta smo jo\u0161 uvik \u017eivi. Razlika izme\u0111u Casablance […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":843,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"site-container-style":"default","site-container-layout":"default","site-sidebar-layout":"default","disable-article-header":"default","disable-site-header":"default","disable-site-footer":"default","disable-content-area-spacing":"default","footnotes":""},"categories":[38],"tags":[],"class_list":["post-841","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-maroko"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/igadventures.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/841","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/igadventures.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/igadventures.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/igadventures.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/igadventures.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=841"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/igadventures.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/841\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1017,"href":"https:\/\/igadventures.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/841\/revisions\/1017"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/igadventures.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/843"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/igadventures.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=841"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/igadventures.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=841"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/igadventures.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=841"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}